Mišljenja u našoj školi o pandemiji COVID-19 i mjerama zaštite
Autor: Lidija Levačić Mesarov, 13. 11. 2020.
Živimo u vrijeme pandemije COVID-19. Svakodnevno slušamo o velikim brojevima novozaraženih virusom. Virus je oko nas. Budući da svakodnevno slušamo o pandemiji iz medija, upitala sam učenike 8. razreda i učitelje što misle o virusu, mjerama zaštite i njihovom provođenju. Anketa je anonimna kako bih dobila što iskrenije odgovore. Moje mišljenje o pandemiji virusa COVID-19: Moje mišljenje o mjerama zaštite: Što bih promijenio/la u vezi s mjerama zaštite? Pandemija COVID-19 je postala naša neželjena realnost. Mislim da bi trebali slušati stručnjake i prilagoditi se novonastaloj situaciji. Iz svakog zla treba pokušati pronaći i naučiti neko dobro. Trenutne mjere zaštite ograničavaju nas u našim životima, ali ako na taj način osiguravamo život i zdravlje za ljude, uopće nije teško i mjere zaštite mi ne smetaju. Proširio bih i postrožio mjere zaštite na sve ono bez čega možemo živjeti. (velika javna okupljanja, noćni klubovi, kafići…) COVID-19 postoji otprije, ali dosad nije prepoznat kao opasnost. Do pandemije je došlo zbog nedovoljne zainteresiranosti i samog interesa da se informira o istom. Smatram da, iako pojedinci daju sve od sebe da se uvedu odgovarajuće mjere, iste nisu dovoljno provedene. Uzela bih u obzir nejednakost uvjeta provedenosti mjera i specificirala pojedino provođenje. Jedna velika i nagla prekretnica u našem svakodnevnom životu koja nam nije nimalo olakšala, već otežala svakodnevicu. Virus koji se brzo širi među ljudima svih dobnih skupina. Ljudi su društveno biće te virus ne bira na koji će se organizam prenijeti. Svaki čovjek se mora pridržavati mjera zaštite da bi se spriječilo daljnje širenje zaraze. Smatram da bi mjere trebale biti strože da bi što manje bilo zaraženih i umrlih. Virus je svakako opasan, mnogo ljudi umire. Trebamo se pridržavati mjera kako ne bi došlo do korone u našoj školi. Virus ne smijemo shvatiti olako. Mislim da su preblage, zato što se situacija ne mijenja. Smatram da su mjere preblage u odnosu na trenutno stanje s koronom, smatram da bi trebale biti strože. Svaka bolest nosi svoje pa tako i ovaj virus. Naravno da se svi trebamo paziti i držati epidemioloških mjera, ali su se zanemarile druge, opasnije bolesti. Treba ih se držati zbog svoje zaštite i zaštite drugih. Tko će nas čuvati, ako nećemo mi sami. Strože kazne za one koje se ne pridržavaju. Ako može većina, mogu svi. Lana Stružan, 8. a 
Ilustracija
I ove godine naša je škola sudjelovala u Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja. Naslov i tema kviza bila je Do baštine na krilima mašte, a bilo je potrebno pročitati knjige Andautonac Snježane Babić Višnjić, Sve o Evi Nene Lončar te Letači srebrnih krila Melite Rundek. Kviz su ispunjavali članovi literarno-novinarske skupine „Lastavica“. Završna svečanost održala se 15. studenoga 2018. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Na završnoj svečanosti sudjelovale su Lana Bečaj, 8. razred, i Lara Saić, 7. razred. Poslušale su motivirajuće poruke svih triju autorica koje su govorile o važnosti učenja iz prošlosti, čitanja i znanja. U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupili su članovi SKUD-a Ivan Goran Kovačić s izborom hrvatskih tradicijskih pjesama i plesova. U nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici razgledale su izložbu Hrvatska glagoljica, a posjetile su i Interliber.
Lara Saić, 7. r.
Poboljšajmo čitanje
Potaknuti važnošću kompetencije čitanja u učenju i cjeloživotnom učenju u Osnovnoj školi Ferdinandovac od ove smo školske godine pokrenuli projekt pod nazivom Poboljšajmo čitanje kojim su obuhvaćeni učenici od drugog do osmog razreda. Učenici od drugog do četvrtog razreda, koji imaju poteškoće s čitanjem i razumijevanjem pročitanoga, dobivaju dodatne, njima prilagođene tekstove, za čitanje kod kuće. Potom se čitanje i razumijevanje pročitanoga provjerava u školi u što su uključene učiteljice razredne nastave i bolji učenici, njihovi mentori, čime potičemo suradničko učenje.
Čitateljski klub "Fantazija"
Učenici od petog do osmog razreda uključeni su u Čitateljski klub „Fantazija“. Tri puta na tjedan zajednički glasno čitamo, razgovaramo o pročitanom, tumačimo, služeći se rječnicima manje poznate riječi, ilustriramo pročitano, crtamo strip ili pišemo prikaze pročitanih knjiga. Knjige predlaže knjižničarka, biraju ih djeca, a čitamo i obveznu školsku lektiru.
Karlo Hrženjak, pobjednik Nacionalnog kviza za poticanje čitanja iz naše školske knjižnice
Tako smo u Čitateljskom klubu zajednički čitali i knjige obuhvaćene Nacionalnim kvizom za poticanje čitanja u kojem masovno sudjelujemo već više godina.
Da bi putovanje čudesnom zemljom Fantazijom bilo što zanimljivije, započinjemo ga s vrtićarcima Dječjeg vrtića „Košutica“ posjetom školskoj knjižnici u Mjesecu hrvatske knjige.
Lidija Levačić Mesarov, šk. knjižničarka
Nada Mihelčić
Zeleni pas
(prikaz knjige)
Zašto pročitati knjigu Zeleni pas?
Zeleni pas knjiga je koju svakako morate pročitati! Ona govori o bitnim činjenicama čovjekova života i može nas mnogočemu poučiti. Može nas naučiti kako je ponekad presudno reći NE! U toj knjizi vidimo kako, zbog pogrešaka jedne osobe, može patiti cijela obitelj i bližnji te osobe. Treba na vrijeme shvatiti da su takve stvari loše, dok nije prekasno. Droga je ozbiljan problem i ne treba se poigravati njome. Može nas odvesti s ovog svijeta, ako brzo ne shvatimo da je loša i da nam šteti. To „poigravanje“ može prijeći u ovisnost. Ako imate taj problem, nemojte ga zanemarivati, nego ga odmah riješite! Nemojte upropaštavati život sebi i drugima, jer život je ipak najdragocjeniji dar koji nam je Bog dao!
Kratak sadržaj: u stanu u Zagrebu živjela je sedmeročlana obitelj. To je bila posve normalna obitelj bez velikih problema. No povratkom blizanaca Vlatke i Roberta s tuluma sve je krenulo naopako. Vlatka je uvijek htjela promijeniti nešto na sebi. Iako je bila prelijepa, mislila je da joj nešto nedostaje. S tuluma je došla pod utjecajem alkohola i droge, no dobro su to prikrili od roditelja. Vlatka je s vremenom uzimala drogu sve više i više dok nije postala ovisnica. Jednog se dana nije vratila kući. Roditelji su bili jako zabrinuti. Javili su policiji o Vlatkinom nestanku. Robert i baka također su bili u brizi. Nije joj bilo ni traga. Nakon dva mjeseca, kada njezina obitelj nije bila kod kuće, došla je u stan i ukrala sve najvrednije stvari te ih prodala da bi kupila drogu. Obitelj se vratila kući, primijetila da je provaljeno i da ih je netko pokrao. Došla je policija. Tada im je Vlatkina mlađa sestra pokazala nešto vrlo zanimljivo. Pokazala im je gdje Vlatka skriva svoje „tablete za glavu“. Sve im je odmah bilo jasno. Očajni su shvatili da ih je pokrala vlastita kćer da bi kupila drogu. Nakon nekog vremena, pokušali su normalno živjeti radi druge djece. Ali ne zadugo. Policija je dovela Vlatku kući. Nije ličila na sebe i kakvu su je drugi pamtili. Njena mlađa sestra joj je tada poklonila ZELENOG PSA od plastelina. Vlatka se raznježila i počela plakati, shvatila je da je sestra voli unatoč svemu što je učinila i što je sve izgubila ušavši u pakao iz kojeg nije bilo povratka. Ubrzo nakon toga Vlatka je umrla. Iako su bili tužni i razočarani, Vlatku će pamtiti po onom dobrom što je nosila u sebi.
Tema: uništavanje života drogom
Ideja: spisateljica nam poručuje da se u nekim stvarima trebaju znati granice i da ako nešto nije dobro za nas i naše zdravlje, uopće ne bismo trebali isprobavati!
Ocjena vrijednosti: nama se ova knjiga veoma svidjela jer smo mnogo toga naučile što je važno za nas, naš daljnji život i ljude koje volimo.
Likovi: Vlatka, Robert (blizanci), njihova sestra – pripovjedačica u 1. licu, Alan (najmlađi brat), baka, mama, tata, Marina (Robertova cura), Marko, prijatelj pripovjedačice
Jezik i stil: knjiga je zanimljiva jer pripovjedačica govori jezikom mladih, izravna je i iz njezina stila možemo iščitati ljutnju na sestru, ali i silnu energiju i želju da nam ispriča priču kako bismo je sami u životu izbjegli
O spisateljici: Nada Mihelčić rođena je 1.12.1946. u Zagrebu. Ondje je završila osnovnu školu te gimnaziju i apsolvirala na fakultetu političkih znanosti. Dobila je posao u jednoj londonskoj trgovačkoj tvrtki. Taj joj je posao omogućio godine putovanja velikim europskim gradovima. Tek u svojim kasnim godinama počela je pisati. Roman “Bilješke jedne gimnazijalke“ ju je uvrstio među autore navedene u Antologiji hrvatske proze za mlade i među pisce školske lektire. Na pitanje što je sada čini sretnom, odgovorit će vam kako je to posao koji sada radi u zagrebačkoj izdavačkoj tvrtci „Izvori“.
Mjesto i vrijeme objavljivanja: Zagreb, 2009. godine
Petra Frajt i Petra Kopljarević, 8. r.
U sklopu manifestacije Noć knjige 2013. kojom se afirmira ljubav prema knjizi i čitanju te obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava u Školskoj knjižnici OŠ Ferdinandovac 23. travnja održana je Večer uz knjigu i film. Dvadeset i petoro učenika i učitelja čitali su najdraže ulomke iz knjiga i razgovarali o njima. Čitajući odabrane ulomke sudionici su se međusobno bolje upoznali vođeni onom: „Reci mi što čitaš, pa ću ti reći tko si“. Budući da je ravnatelj škole Slavko Kenđelić prošle godine objavio svoju prvu knjigu epigrama Sol na manu, njome je nagradio učenicu koja je odabrala najdojmljiviji ulomak, onu koja je najinterpretativnije čitala i poznavatelja epigrama. U drugome dijelu programa sudionici su uživali u projekciji dugometražnog igranog filma.
Čitanje najdražih ulomaka
Anita Ivandija - dobitnica knjige za najdojmljiviji ulomak
Petra Frajt - dobitnica knjige za najinterpretativnije čitanje
Lidija Levačić Mesarov, školska knjižničarka
