preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ferdinandovac

 > O školi  > Povijest
Povijest

Historijat škole

(Školska spomenica, šk. god. 1954./1955.)

Prva škola osnovana je još u Starom Brodu 1815. g., a prvi je učitelj bio Tomo Prijtić (Prijić ili možda Perišić). Naseljenjem Ferdinandovca preseljena je i škola. Već 1845. g. sagrađena je školska zgrada, ali je služila kao crkva. Nastava se je održavala u kući Josipa Putara, na mjestu gdje je danas kuća Martina Kovačevog. Čim je sagrađena crkva nastava se je održavala u školskoj zgradi.

            Prvi učitelju Ferdinandovcu bio je Josip Stabel, koga su ljudi zvali „Štagel“. Stabel je bio isluženi vojnik, a službovao je u Ferdinandovcu dugi niz godina. Crkvena spomenica ga spominje, da je bio: „čovjek malena rasta, bistra pogleda, a učio je djecu rječju i batinom.“

            U vremenu od 1845. do 1900. g. broj učenika kretao se je neprestano oko 70, a 1908. bilo ih je 120.

1931. god. srušena je stara školska zgrada i započeta gradnja nove. Ova je dovršena 1934. g., a za to vrijeme nastava se je djelomično održavala i u kući Marte Jušić – kuća neposredno do današnje zgrade Osmogodišnje škole.

1948.g. započela je gradnja „sedmoljetke“ u kojoj se je nastava počela održavati prije nego je bila dovršena t.j. u jesen 1952.g.

Za izgradnju ove zgrade zalagao se je velik broj mještana, pa su radovi obavljeni na dobrovoljnoj bazi kao na primjer: posluga obrtnika, dovoz i sl. Naočitih zasluga za izgradnju imadu: Stjepan Debeljak, Franjo Debeljak, Miško Štefekor, Ignac Kovačević, Tomo Rakmić, te zidarski i tesarski obrtnici.

Zgrada osmogodišnje škole za vrijeme gradnje 1952.g. Iste je godine dovršena do te mjere da se je u prosincu mjesecu u njoj počela održavati nastava, a ograđeno je i školsko dvorište.

Omladina uređuje nogometno igralište 1953.g. U pozadini je zgrada Osmogodišnje škole, a ispred nje kuća Marte Jušić u kojoj je održavana nastava1933./1934. školske godine.

Po sjećanju mještana u Ferdinandovcu su službovali slijedeći učitelji, računajući do proglašenja škole osmogodišnjom: Matija Blaga do 1912., Barbara Dragman, Vjekoslav Blaga, Marija Katančić, Vera Gnjatović, Agneza Kralj, Cecilija Dokić, Lujza Kuštrak, Franjo Kuštrak, Katarina Kranjčević, Hermina Seđević, Anka Kovač, Martin Ivančan, Ivka Šostarko, Nikola Klobučar, Ivka Mrkonja, Stanislav Markoja, Ante Viškovič, Božo Višošević, Darinka Bubanj, Antun Šramek, Nada Šramek, Cila Štefekov, Mijo Štefekov, Josip Križnik, Mirko Krčmar, Albin Medvedec, Tereza Medvedec, Ana Kovačev, Irena Maltović, Marijana Božičević, Josip Božičević, Zorka Fuček, Andrija Fuček, Gaščić Pavica, Živko Marija.

Osmogodišnja škola

(Školska spomenica, šk. god. 1954./1955.)

            Izgradnjom nove, moderne školske zgrade, kako je naprijed u kratkim crtama rečeno, pripremali su Ferdinandovčani uslove za otvorenje osmogodišnje škole. Na tome se je radilo i ranije, nastojanjem braće Stjepana i Franje Debeljaka. Također je ranije nabavljen potreban školski namještaj.

U mjesecu kolovozu 1952.g. posjetio je školu pomoćnik ministra prosvjete NRH Ivan Leko, te pregledao materijalno stanje škole. Ustanovio je da još ne postoje svi potrebni uslovi, te je obećao da će se osmogodišnja škola otvoriti iduće školske godine. Predložio je, da postojeći nastavni kadar radi po nastavnom programu za osmogodišnje škole. Ovo je protumačeno učenicima, pa je stanoviti broj svršenih učenika petog razreda dobrovoljno ponovio razred.

Priznanje osmogodišnje škole nije došlo do kraja školske godine, pa su učenici poklagali diferencijalni ispit pred komisijom sastavljenom od nastavnika osmogodišnje škole u Đurđevcu.

Školske godine 1953./1954. postavljen je upraviteljem škole nastavnik Zlatko Svatović. Svi su sada sa nestrpljenjem očekivali da će škola biti proglašena osmogodišnjom, ali do toga nije došlo ni ove školske godine. Šest je razreda radilo po nastavnom programu za osmogodišnje škole, a na kraju su učenici petog i šestog razreda opet polagali diferencijalni ispit pred komisijom nastavnika Osmogodišnje škole u Đurđevcu.

Tokom školske godine nastavnički zbor se je borio s problemom prolaska škole. Neki roditelji nisu uvidjeli blagodat, koja je pružena njihovoj djeci, a neki su toliko zaostali da niječu potrebu naobrazbe dalje od 4 „osnovna“ razreda. Ovo se naročito odnosi na žensku djecu.

U mjesecu kolovozu posjetio je školu izaslanik Savjeta za prosvjetu, nauku i kulturu NRH, drug Nikola Čoporda i pregledao školu, kao i materijalne uvjete za konačno otvorenje osmogodišnje škole.

 

Škola je proglašena osmogodišnjom

(Školska spomenica, šk.god. 1954./55.)

Školska godina je počela sa dosta poteškoća. 285 učenika raspoređeno je u 8 odjeljenja.

Osim pomanjkanja nastavnika, značajan problem predstavlja nedolazak djece. Zalaganjem svih nastavnika škole i administrativnim mjerama sveden je broj nepolaznika na relativno normalno stanje, ali ipak, ovaj problem predstavlja samo privremeno zapretanu vatru.

Dne 5.studenog 1954. godine primila je konačno škola rješenje o proglašenju osmogodišnjom, koje glasi:

 

U toku školske godine sagrađena je nova drvarnica. Škola je dobila radio–prijamnik koji je korišten u nastavi za slušanje emisije „Školskog radia“. 

Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu NRH poklonio je ovoj školi kompletnu radionicu zauzimanjem druga Stjepana Debeljaka – Bila.

Elektrifikacija škole

(Školska spomenica, šk. god. 1956./1957.)

U listopadu mjesecu u eri opće elektrifikacije prišlo se je i konačnoj elektrifikaciji škole. Nabavljene su strojne lampe, a u prizemlju su kompletirani razredi sa visilicama sa kuglom. U svim razredima u prizemlju koji služe ujedno kao kabineti uvedene su u razred i utične kutije.

Na inicijativu općinskog odbora Crvenog križa, uz pomoć kotarskog odbora Crvenog križa, otvorena je u školi mliječna kuhinja, koja je radila kroz cijelu školsku godinu. Djeca su dobivala kavu, kakao, konzervirani sir ili mlijeko. Za nadoplatu kuhanja i prijevoza svako dijete je plaćalo 50 din na mjesec.

30.XII.1956. godine biti će datum koji će dugo ostati u sjećanju stanovnika Ferdinandovca. Tog je dana puštena električna struja novim 10KW dalekovodom od Đurđevca preko Kalinovca do Ferdinandovca. U samom Ferdinandovcu izgrađena je transformatorska stanica, te promijenjena mreža. Stara mreža bila je skinuta još u XI. mjesecu, jer nije odgovaralo novim propisima. Sve ulice imaju javnu rasvjetu. Od tog dana električna energija teče neprekidno dan i noć.

Osnivanje prve školske zadruge

(Školska spomenica, šk. god. 1957./1958.)

Tokom jeseni osnovana je i školska zadruga – ratarskog smjera prva u općini. U proljeće je ista sklopila ugovor preko p.p. Zadruge Đurđevac, sa „Podravkom“ u Koprivnici za isporuku peršinovog lišća i korijena. Članovi zadruge – 108 – marljivo su preko cijele godine okopavali i plijevili.

„Mali kino“

(Školska spomenica, šk. god. 1958./1959.)

Na poziv Glavnog odbora „Društva naša djeca“ nastavnica ove škole drugarica Topločić prisustvovala je seminaru u Zagrebu za rad sa sekcijom „Mali kino“. Društvo je od svojih sredstava izdvojilo 30.000 din za nabavu dijaprojektora, malih stolica te nešto filmova. Već 9.XI. prikazivan je prvi film za djecu.

Područne škole

(Školska spomenica, šk. god. 1959./1960.)

Odlukom Savjeta za prosvjetu škola u Ferdinandovcu pretvorila se u centralnu, a ostale škole na području općine postale su područna odjeljenja

Prvi problem koji se je javio bio je prijevoz učenika. NOO je nabavio stari kamion kojega su u radionici preradili na „autobus“ prozvan po djeci „Calypro“.

Prijevoz je bio vrlo neredovit. Česti i dugotrajni kvarovi kvarili su redovit polazak učenika u školu. U mjesecu svibnju NOO nabavlja autobus sa 34 sjedala i prijevoz djece postaje normalan.

Uređenje školskog dvorišta

(Školska spomenica, šk. god. 1967./1968.)

Školsko dvorište imalo je već dosta zastarjelu zgradu i kao takvo teško ga je bilo čistiti i održavati. Škola nije imala sredstava, a niti ih je mogla dobiti od Zajednice za financiranje. Radi toga radna zajednica je odlučila da se pronađe na neki drugi način potrebna sredstva, te da se provede akcija oko sakupljanja. Radna zajednica se obratila za pomoć mještanima, koji su zdušno prihvatili prijedlog sakupljanja sredstva, a dogovor je bio pripremanje zajedničke priredbe sa zabavom. Mještani inače poznati kao veliki kavaliri i dobri radnici, kada se radi o akcijama općeg i zajedničkog interesa, uglavnom su pomogli rodnoj zajednici da se prikupe potrebna sredstva. Iste godine od tih sredstava podignuta je lijepa i trajna ograda oko školskog dvorišta.

Škola mijenja naziv

(Školska spomenica, šk. god. 1968./1969.)

            Na sjednici Radne zajednice odlučeno je da škola dobije ime mještanina i inicijatora gradnje ove škole, narodnog heroja Stjepana Debeljaka – Bila. Društvene organizacije mjesta su upoznate sa ovom odlukom koju su priznale.

            Isti zaključak je sa prijedlogom upućen na razmatranje općinskim i republičnim organizacijama nadležnim po ovom predmetu. Radna organizacija je već počela sa pripremama oko svečanosti povodom proglašenja Dana škole, te je i formiran odbor za pripreme. 

            Iste godine je stigla suglasnost društveno političkih organizacija koje su upoznate radi odobrenja i sprovođenja zaključka ove škole, te je definitivno odlučeno da se škola nazove imenom Stjepana Debeljaka – Bila.

(Školska spomenica, šk. god. 1969./1970.)

            Započeli su veliki radovi oko adaptacije i dovršenja škole u cilju što bolje pripreme oko proslave Dana škole. Najprije se pristupilo prekrivanju škole, jer je to bio najvažniji posao, postavljanje novih letava i crijepa.

            Izvršeno je farbanje stolarije i postavljanje nove fasade. Samu boju za fasadu izabrao je kipar I. Sabolić kako bi se što bolje uklopila u opći ambijent.

Učenici rade na uređenju škole

Radovi na uređenju školske zgrade

            Općina je odlukom obrazložena oko velikih troškova u vezi održavanja autobusa oduzela školski autobus, a prijevoz učenika preuzima Čazmatrans.

(Školska spomenica, šk. god. 1970./1971.)

            Postavljene su i vodovodne instalacije, te se škola na taj način osigurala vodom. Vodovod je bio prijeko potreban. Gotovo istovremeno poduzeće Munja postavilo je gromobranske instalacije, te se na taj način osiguralo od nepredviđene katastrofe. Postavljen je vodovod i u područnoj školi Crnec, što je naročitog značaja, jer se bunar više nije mogao koristiti.

            …

            Od zajednice za financiranje dobivena su četiri televizora, te je riješen problem oko praćenja TV emisija.

Plinofikacija škole

(Školska spomenica, šk. god. 1971./1972.)

            Veliki radovi u školi oko plinofikacije zahtijevali su veliki angažman, posebno rukovodećih organa na čelu s direktorom. Glavna sredstva prikupljena su od Općinske skupštine, Zajednice za financiranje, te Mjesne zajednice. Ipak vrijednost radova je prelazila vrijednost prikupljene sume. Veliko razumijevanje INE, kao i naklonost rukovodećih drugova pomogla je da se ova velika akcija uspješno završi. Radovi su trajali nekoliko mjeseci, nastava se održavala u otežavajućim okolnostima, no imajući u vidu vrijednost radova, kolektiv i učenici su se trudili da ništa ne ide nauštrb nastave. Radovi su završeni i škola je postala prva plinoficirana ustanova ove vrste na teritoriji ove općine. Uveden je i vodovod u područnu školu Drenovica, te je tako postala treća u mreži dobivanja vodovoda.

 

 





Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
 

 

Eko škola Ferdinandovac

Kalendar
« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Anketa
Voliš li školu?



Brojač posjeta
Ispis statistike od 16. 11. 2009.

Ukupno: 224335
Ovaj tjedan: 420
Korisni linkovi
CMS za škole logo
Osnovna škola Ferdinandovac / Dravska 66, HR-48356 Ferdinandovac / os-ferdinandovac.skole.hr / ured@os-ferdinandovac.skole.hr
preskoči na navigaciju